Egzemplar logotip

ZAŠTITA I OSTVARIVANJE PRAVA*

 

Pojam   U pravnoj teoriji se subjektivnim pravom smatra skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom građanskopravnom ili drugom pravnom odnosu priznaju norme objektivnog prava. U tom smislu, pravni subjekt može od drugoga tražiti čin ili propust koji istodobno znači ostvarenje njegovo subjektivnog prava. Ukoliko ponašanje obveznika ne odgovara zahtjevu ovlaštenika, zahtjev za poštivanjem subjektivnog prava dobiva oblik tužbe. Osim tužbe, pravnom subjektu stoji na raspolaganju niz drugih podnesaka kojima može unaprijed zaštititi svoje pravo.

 

Podnesci U parničnom postupku podnesci stranaka su tužba i protutužba (čl. 185. do 189. ZPP), odgovor na tužbu (čl. 284. do 292. ZPP), pravni lijekovi (čl. 382. do 432. ZPP) i druge izjave, prijedlozi i priopćenja koja se daju izvan rasprave i podnose se pisano. U kaznenom postupku podnescima se smatraju privatne tužbe, optužnice, prijedlozi za progon, pravni lijekovi te druge izjave i priopćenja (čl. 78. ZKP). U zemljišnoknjižnom postupku podnesci su; prijedlog za upis (čl. 95.- 105. ZZK), pravni lijekovi (čl. 123.-128. ZZK) i brisovna tužba (čl. 129. ZZK). Podnescima u upravnom postupku se smatraju zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja te drugi podnesci kojima se stranke obraćaju javnopravnim tijelima u vezi s određenom upravnom stvari.

 

Pokretanje postupka Parnični postupak pokreće se tužbom (čl. 185. ZPP), međutim pokretanje postupka valja razlikovati od početka tijeka parnice koja počinje teći dostavom tužbe tuženiku (čl. 194. ZPP). Ovršni postupak pokreće se prijedlogom ovrhovoditelja, a postupak osiguranja prijedlogom predlagatelja osiguranja. (čl. 3. OvZ).

 

Sadržaj podneska u parničnom postupku  Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja. (čl. 106. st. 2. ZPP). Podnesak uz ostalo osobito treba sadržavati i zanimanje stranaka, njiho­vih zakonskih zastupnika i punomoćnika. Stranka, odnosno njezin zastupnik, potpisuju podnesak na njegovu kraju (čl. 106. st. 3. ZPP). U slučajevima kad stranka ima zastupnika, nije potrebno da stranka potpiše podnesak ako ga je potpisao njezin zastupnik. Ukoliko izjava sadržava kakav zahtjev, u podnesku treba navesti činjenice na kojima se taj zahtjev temelji i dokaze kad je to potrebno (čl. 106. st. 4. ZPP). Izjava koja se daje podneskom može se, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog Suda (čl. 106. st. 5. ZPP). U postupku pred trgovačkim sudovima stranke nisu ovlaštene izvan ročišta davati izjave usmeno na zapisnik kod suda (čl. 501. st. 1. ZPP). U postupku pred trgovačkim sudovima podnesak se može podnijeti u elektroničkom obliku. Podnesak u elektroničkom obliku mora biti potpisan naprednim elektroničkim potpisom u skladu s posebnim propisima. Podnesak u elektroničkom obliku potpisan naprednim elektroničkim potpisom smatrat će se vlastoručno potpisanim (čl. 492.a).

Podnesak se treba dostaviti sudu u dovolj­nom broju primjeraka za sud i za suprotnu stranku. Tako treba postupiti i kad se, osim podneska, podnose prilozi. Primjerice, tužitelj mora tužbu i priloge predati u najmanje dva primjerka, tj. jedan za sud, a jedan za tuženika, ako je on jedina protivna stranka. Ako je na suprotnoj strani više osoba koje imaju zajedničkog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, za sve te osobe podnesci i prilozi mogu se predati u jednom primjerku (čl. 107. st.1. i 2. ZPP). Ako stranka ima više zakonskih za­stupnika odnosno punomoćnika, dovoljno je podnesak i priloge dostaviti jednom od njih (čl. 138. st. 2. ZPP). Ukoliko podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će odrediti da se oni prepišu na trošak stranke, uz odgovarajuću primjenu propisa o sudskim pristojbama (109. st. 5. ZPP).

Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva kao dokaz svojih navoda (čl. 232. st. 1. ZPP). Prema čl. 108. st. 1. ZPP, isprave (čl. 230. i 231. ZPP) koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili u prijepisu, s tim da se pod izrazom „prijepis“ može smatrati i preslika isprave. Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku, podnosi se i ovjereni prijevod (čl. 232. st. 2. ZPP).

 

Sadržaj tužbe u parničnom postupku Tužba treba sadržavati određen zahtjev u po­gledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj teme­lji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 186. st. 1. ZPP). Tužba mora biti razumljiva i mora sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njom moglo postupiti. Ona osobito treba sadržavati: oznaku suda, ime, zanimanje i prebivalište odnosno bo­ravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja. Stranka odno­sno njezin zakonski zastupnik potpisuju tužbu na njezinu kraju. Tužba se predaje sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku a tako treba postupiti i u slučaju kad se uz tužbu podnose prilozi (čl. 107. st. 1. ZPP). Tužitelj je dužan naznačiti i vrijednost predmeta spora u tužbi u slučajevima kad o vrijednosti predmeta spora ovise stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlast na zastupanje ili pravo na nadoknadu troškova po­stupka, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota (čl. 186. st. 2. ZPP).

 

Sadržaj prijedloga za ovrhu u ovršnom postupku  Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe. Pored toga, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati i zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima (čl. 39. OvZ).

 

__________________

* Uvodni tekst predstavlja krajnje pojednostavljen pristup problematici i ne treba ga smatrati teorijskim izvorom.