Ugovor o radu   ugovor poslodavca i radnika kojim se uređuje njihov ugovorni radni odnos, a kojim radnik svoje radne sposobnosti stavlja na raspolaganje poslodavcu te za to prima naknadu u vidu plaće.  Ugovor o radu je dvostrano obvezan i naplatan ugovor. Ugovorom o radu se smatra svaki onaj ugovor koji bi poslodavac s radnikom sklopio za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu posla te ovlasti poslodavca, ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, uz mogućnost poslodavca da dokazuje suprotno. Ugovor o radu načelno mora biti sklopljen u pisanom obliku, ali propust u pogledu forme ne utječe na postojanje i valjanost ugovora. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac mora prije početka rada radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu s obveznim sadržajem koji odgovara ugovoru o radu. Kod sklapanja ugovora o radu sloboda ugovaranja znatno je ograničena, stranke mogu ugovoriti samo uvjete rada i zaposlenja za radnika povoljnije od onih uređenih zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem te pravilnikom o radu. Ugovor o pristupanju dugu   ugovor između vjerovnika i pristupatelja kojim on kao treći preuzima od dužnika obvezu ispunjenja vjerovnikove tražbine. Pristupatelj dugu nije u ugovornom odnosu s prvotnim dužnikom pa prema njemu i nema položaj solidarnog dužnika. Stoga, ako pristupatelj ispuni vjerovnikovu tražbinu on nema izravno pravo regresa prema prvotnom dužniku, već mora zatražiti od vjerovnika da mu ustupi vjerovnička prava prema prvotnom dužniku. (Izvor: Pravni leksikon, 2007., str. 1661.-1662.)