Egzemplar logotip

 

 

 

Ugovor o doživotnom uzdržavanju  je ugovor kojim se jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje uzdržavati drugu stranu ili trećega (primatelj uzdržavanja) do njegove smrti, a druga se strana obvezuje davatelju uzdržavanja kao naplatu za uzdržavanje dati svu svoju imovinu ili njezin dio, s tim da se stjecanje stvari i prava koji čine tu imovinu i koji su objekt toga ugovora odgađa do smrti primatelja uzdržavanja.

 

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je ugovor kojim se jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje uzdržavati drugu stranu ili trećega (primatelj uzdržavanja) do njegove smrti, a druga se strana obvezuje prenijeti joj za života svu svoju imovinu ili njezin dio. Davatelj uzdržavanja stječe stvari i/ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu se na temelju ugovora prenesu na zakonom predviđeni način. Na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe obveznoga prava u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

 

Iako su na prvi pogled oba ova ugovora slična, njihov utjecaj na ugovorne strane je drastično različit, osobito u pogledu pozicije primatelja uzdržavanja budući da kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja stječe primateljevu imovinu trenutkom sklapanja ugovora.

 

Važna posljedica ovih ugovora je i nasljednopravni status osoba koje nasljeđuju osobu koja je sklopila ugovor o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju. U tom slučaju stranke se u ostavinskom postupku mogu pozvati na nužni nasljedni dio samo ako je ostavitelj oporukom ili nekim besplatnim pravnim poslom (darovanjem) otuđio toliki dio imovine da nasljednicima ne bi pripao niti zakonski nasljedni dio.

 

14.6.2017.