Egzemplar logotip

 

 

Pregovori koji prethode sklapanju  ugovora pred sudionike stavljaju određene standarde ponašanja zakonski definirane u institutu predugovorne odgovornosti.

 

 

 

Pojam predugovorne odgovornosti

Pregovaranje je faza koja potencijalno postoji prije sklapanja ugovora, tijekom koje pregovarači imaju različite interese koje pokušavaju približiti i usuglasiti kako bi postigli ravnotežu  i  sklopili ugovor. Temeljno načelo vezano uz pregovore je da njihovo započinjanje, sudjelovanje i odustanak ne stvara nikakvu obvezu za savjesnog i poštenog pregovaratelja, što je izrijekom navodi i Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Budući da tijekom pregovora  strane  ulažu svoje vrijeme te financijske i kadrovske resurse, pregovori koji prethode sklapanju  ugovora pred sudionike stavljaju određene standarde ponašanja zakonski definirane u institutu predugovorne odgovornosti. ZOO navodi  da je strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani, odnosno  ukoliko je ista ušla u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da sa tom stranom sklopi ugovor.

 

Zaštita povjerljivih informacija tijekom pregovora

Strane tijekom pregovora također međusobno otkrivaju različite informacije od poslovnog značaja koje se mogu smatrati poslovnom tajnom. ZOO određuje da  ukoliko je jedna strana u pregovorima dala drugoj strani povjerljive obavijesti ili joj omogućila da dođe do njih, druga ih strana ukoliko nije drukčije ugovoreno ne smije učiniti dostupnim trećima niti ih koristiti za svoje interese, bez obzira na ishod pregovora. Odgovornost za povredu ove obveze se može sastojati u naknadi time prouzročene štete i predaje oštećeniku koristi koju je štetnik tom povredom ostvario. Premda je dokazivanje predugovorne odgovornosti u praksi razmjerno teško, ona ipak sa sobom povlači odgovornost za štetu.

 

Pojam predugovora

Predugovor (preliminar) je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Predugovor je samostalan ugovor čijim sklapanjem nastaje obveza čija se činidba sastoji u budućemu sklapanju glavnog ugovora. Predugovor se koristi kada ugovorne strane žele unaprijed definirati sadržaj ugovora ali iz različitih razloga ne mogu ili ne žele odmah sklopiti glavni ugovor. ZOO navodi da propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ukoliko je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora, jer će u suprotnom predugovor biti ništetan pa neće niti nastati obveza na sklapanje glavnog ugovora. Predugovor obvezuje samo ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora, dok za valjanost predugovora nije potrebno odrediti rok u kojem glavni ugovor mora biti sklopljen ali je određivanje roka ipak oportuno jer olakšava određivanje trenutka od kada postoji obveza na sklapanje glavnog ugovora, odnosno ostvarivanje tog prava sudskim putem. 

 

Sudska zaštita predugovorne strane

Ukoliko unatoč sklopljenom predugovoru jedna strana odbija sklopiti glavni ugovor, sud će na zahtjev zainteresirane strane narediti strani koja odbija sklopiti glavni ugovor da to učini u roku koji će joj odrediti. Tužbeni zahtjev mora sadržavati zahtjev da se sklopi ugovor točno određenog sadržaja. Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od šest mjeseci od isteka roka predviđenog za njegovo sklapanje, odnosno ukoliko taj rok nije predviđen, od dana kad je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen.  ZOO ipak zadržava rezervu  da predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u to vrijeme (tzv. klauzula rebus sic stantibus).

 

4.11.2019.