Egzemplar logotip

 

 

 

 

(eng. servitude) Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 proč. tekst) pravo služnosti je ograničeno stvarno pravo na tuđoj stvari koje svog nositelja ovlašćuje da se tom stvari koristi na određeni način, a svagdašnji vlasnik te poslužne stvari je to dužan trpjeti ili propuštati. Služnosti imaju nekoliko zajedničkih karakteristika; one su stvarna prava; mogu se zasnivati na tuđoj stvari, ne i na vlastitoj; ne mogu postojati na drugoj služnosti; ne mogu postojati na činjenje već samo trpljenje tuđe radnje ili propuštanje vlastite; moraju biti korisne; moraju se izvršavati obzirno kako bi što manje opterećivale poslužno dobro; neprenosive su; nedjeljive su (s izuzetkom plodouživanja). Iako su stvarnopravni institut sličan služnosti, stvarni tereti se zasnivaju na tuđoj stvari ovlašćujući titulara da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj toga stvarnog tereta, odnosno sadržaj stvarnoga tereta je činidba za razliku od služnosti koje se, kao što je rečeno, sastoje u trpljenju ili propuštanju.

 

Kako je nositelj prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje se kod osnivanja prava služnosti. Služnost se ne može samovlasno razdvojiti od poslužne stvari, niti prenijeti na drugoga ovlaštenika ili stvar, te je služnost prenosiva samo zajedno s poslužnom stvari, a stvarna služnost i s povlasnom stvari. Troškove održavanja i popravka poslužne stvari snosi ovlaštenik, ako nije drukčije određeno

 

Služnost je nedjeljiva pa se povećanjem, smanjenjem ili komadanjem poslužne stvari, uključujući i promjene oblika, površine ili izgrađenosti katastarske čestice koja je poslužna stvar, ne može se služnost koja je tereti promijeniti ni razdijeliti. Ako se podijeli nekretnina koja je povlasna stvar u čiju korist postoji stvarna služnost, ta služnost ostaje i dalje u korist svih dijelova, ali se izvršavati može samo tako da se time ne poveća ukupno opterećenje vlasnika poslužne nekretnine.

 

Služnosti se dijele na stvarne i osobne služnosti. Stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), a čiji je vlasnik to dužan trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. U stvarne služnosti spadaju poljske (zemljišne) i kućne (gradske služnosti). Poljske služnosti se dalje dijele na služnosti puta, služnosti vode, služnosti paše i na šumske služnosti. Osobne služnosti su stvarna prava na tuđoj stvari na temelju kojih ovlaštenik ima pravo korištenja ili uporabe tuđe stvari. U osobne služnosti spadaju pravo plodouživanja, pravo uporabe i pravo stanovanja.

 

Služnosti prestaju na više načina. Propašću povlasne ili poslužne stvari prestaje i pravo služnosti, ali čim se stvar vrati u prijašnje stanje oživljava i služnost. Služnost prestaje i ako se vlasništvo povlasne i poslužne nekretnine nađu u imovini iste osobe, te valjanim jednostranim odreknućem njezina ovlaštenika, bez obzira na to na kojem je pravnom temelju osnovana.  Služnost prestaje istekom vremena na koje je bila osnovana ili na koje je bilo osnovano pravo vlasništva iz kojega je izvedena, ili kad se ispuni raskidni uvjet pod kojim je bila osnovana ona ili pravo vlasništva iz kojega je izvedena.  Pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina. Također, služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost. Služnost koja je izgubila razumnu svrhu može prestati ukinućem, i to odlukom suda a na zahtjev vlasnika poslužne stvari. Je li razumna svrha prestala ili nije  odlučuje sud koji donosi i odluku o ukinuću služnosti.  Pravo osobne služnosti prestaje smrću ovlaštenika ili prestankom pravne osobe koja je bila ovlaštenik toga prava.

 
 
 
02.07. 2016.