Pravna teorija pod pojmom poduzeća smatra organiziranu gospodarsku cjelinu preko koje posluje poduzetnik kao njen nositelj a čine ga objektivni, subjektivni i organizacijski elementi

Pojam poduzeća je jedan od najčešće korištenih termina u poslovnom svijetu, premda se često pogrešno koristi. Zakon o trgovačkim društvima „Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 ne daje definiciju poduzeća, niti je institut poduzeća danas u hrvatskom pravnom poretku jedinstveno uređen. Pravna teorija definira poduzeće kao organiziranu gospodarsku cjelinu preko koje posluje poduzetnik kao njen nositelj a čine ga objektivni (sredstva rada), subjektivni (poduzetnička ideja) i organizacijski elementi, odnosno definira ga kao ukupnost imovine koja nekome pripada te ja kao takvo objekt prava, a ne njegov subjekt.

Promjene instituta

Zabuna u korištenju pojma poduzeća uvelike ima svoje uzroke u promjenama ovog instituta u državnopravnim sustavima koji su proteklih desetljeća postojali na teritoriju današnje Republike Hrvatske. Do kraja drugog svjetskog rata postojala su trgovačka društva, da bi nakon drugog svjetskog rata došlo do ukidanja tržišne ekonomije i posljedično do društava temeljenih na kapitalu, te do uvođenja administrativnog upravljanja gospodarstvom i koncepta samoupravljanja, što prate česte promjene zakonodavnog okvira. Do 1948. godine pojam poduzeća je imalo isti sadržaj kao u zemljama koje su poznavala trgovačka društva, od 1948. do 1973. se poduzećem označava određen tip pravne osobe u gospodarstvu, prije svega kao državo poduzeće a kasnije i kao poduzeće u društvenom vlasništvu kojem se upravljanje temeljilo na samoupravljanju. Tako se Osnovnim zakonom o poduzećima iz 1965. poduzeće definiralo kao samostalna i osnovna radna organizacija jedinstvenog društvenog i privrednog sistema te koje ima svojstvo pravne osobe.

Pojam poduzeća se ponovo mijenja 1973. godine donošenjem Zakona o udruženom radu kojim se umjesto poduzeća uvodi pojam radne organizacije. Zakon ujedno organizacijama udruženog rada (OOUR, RO, SOUR) daje mogućnost stvaranja pravne osobe unutar druge pravne osobe  a pojam poduzeća se spominje samo u kontekstu mogućnosti njihovog osnivanja u inozemstvu. Naposljetku Zakon o poduzećima 1988. ponovo vraća u upotrebu trgovačka društva, iako ih naziva poduzećima a definira ih kao pravne osobe koja obavljaju privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka odnosno dobiti, te ih dijeli na društvena, zadružna, mješovita i privatna poduzeća. U Republici Hrvatskoj se donošenjem Zakona o trgovačkim društvima 1993. godine ponovo i de iure vraća naziv trgovačka društva te se sadržaj pojma poduzeća mijenja u njegov današnji oblik.

Poduzeće danas

Prema važećim zakonskim rješenjima poduzeće nema pravnu osobnost već u pravne odnose ulazi njegov nositelj. Nositelj može biti fizička (npr. obrtnik) i pravna osoba (npr. trgovačko društvo) a kao nositelj se može pojaviti i ortaštvo. Poduzećem raspolaže njegov nositelj te da on u pogledu te poslovne operacije snosi sav rizik i odgovornost. Tako u pravne odnose kojima se ostvaruje poslovanje poduzeća ulazi njegov nositelj te samo on u pravnom prometu može biti ugovorna stranka, poslodavac, vjerovnik, stečajni dužnik i drugo, premda se često u pravim aktima kao stranka nositelj pogrešno navodi kao poduzeće. Isto tako, samo nositelj može biti tuženik na sudu ili ustati sa tužbom, te samo nositelju pripadaju prava zaštite industrijskog vlasništva, tvrtke i drugo. Nositelj poduzeća može biti i preddruštvo ali ne može biti tajno društvo budući da isto nema pravnu osobnost.

Također, nositelj se često pogrešno naziva vlasnikom poduzeća. Budući da poduzeće ne može biti predmetom vlasništva, nositelj  je vlasnik stvari i prava, novca i drugog. Nositelj poduzeća može imati samo jedno poduzeće koje ima više pogona. Poduzećem se može raspolagati a prijenos poduzeća pojedinačnom sukcesijom je moguć prodajom, darovanjem, zamjenom, stjecanjem udjela u trgovačkom društvu nositelju poduzeća, unosom poduzeća kao uloga u društvo, zakupom kao prijenosom na određeno vrijeme, davanjem plodouživanja nad poduzećem i prijenosom poduzeća na povjerenika. Univerzalnom sukcesijom je prijenos moguć nasljeđivanjem ukoliko je nositelj fizička osoba i pripajanjem ili spajanjem nositelja poduzeća s drugim nositeljem ili nositeljima. Raspolaganje poduzećem se ne upisuje u sudski registar, uz iznimku ako ugovor o raspolaganju poduzećem ima obilježje nekog od poduzetničkih ugovora.

09.12.2021.