Ustanova je namjenska neprofitna organizacija javne djelatnosti koja se osniva i ustrojava u određenom organizacijskom obliku kako bi ostvarila sadržaj funkcije radi koje je osnovana.

Pojam ustanove
U pravnoj teoriji se ustanova definira kao namjenska neprofitna organizacija javne djelatnosti koja se osniva i ustrojava u određenom organizacijskom obliku kako bi ostvarila sadržaj funkcije radi koje je osnovana.  U hrvatskom pravu režim ustanove je reguliran Zakonom o ustanovama (Nar. nov. br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, dalje: ZU) kao lex generalis, ali i nizom posebnih zakona kojima se zasebno uređuje ustrojstvo i funkcioniranje ustanova u pojedinim upravnim djelatnostima. Tako ZU definira ustanovu kao pravnu osobu koja se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ukoliko se navedene djelatnosti ne obavljaju radi stjecanja dobiti (čl.1. st. 2.).

Osnivanje ustanove
Osnivanje ustanova u Republici Hrvatskoj je tradicionalno bilo u režimu javnopravne vlasti no političke i promjene u pravnom sustavu protekla dva desetljeća su osnivanje ustanova omogućili  i privatnopravnim osobama. U pravilu se radi o djelatnostima koje zahtijevaju posebnu društvenu odgovornost, zbog svoje važnosti za opći interes te ih karakterizira činjenica da nisu primarno tržišno usmjerene, međutim i te se djelatnosti u sve većoj mjeri okreću tržištu te zakonodavac dopušta obavljanje takvih djelatnosti i privatnim osobama,  čak i u drugim pravnim oblicima kao što su trgovačka društva. 

Obilježja ustanove
Osnovna obilježja ustanova su; pravna osobnost, tj. ustanova može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, stjecati pravo vlasništva te biti strankom u sudskim postupcima i državnim organima. Premda neki pravni sustavi, kao njemački i austrijski, poznaju i pravne ustanove koje nisu pravne osobe . Drugo važno obilježje ustanove je trajnost obavljanja djelatnosti, tj. u trenutku osnivanja ustanove nije limitirano trajanje obavljanja djelatnosti za koju se ona osniva. Zatim, potrebno je da ustanova obavlja djelatnosti koje su definirane čl. 1. ZU. Međutim, nije isključena mogućnost osnivanja ustanove za obavljanje djelatnosti koje nisu navedene u ZU jer se ne nalaze u postojećoj domaćoj klasifikaciji djelatnosti i poslova ili je zakonodavac smatrao da će tu djelatnost obavljati druge fizičke ili pravne osobe. Ustanova bi tako mogla biti osnovana radi obavljanja bilo koje druge dopuštene djelatnosti, uključujući i gospodarsku djelatnost. Četvrto obilježje ustanova je neprofitnost, odnosno ustanova se ne osniva radi stjecanja dobiti. Međutim, neprofitnost ustanove ne znači da ustanova treba obavljati svoju djelatnost besplatno i da od korisnika ne može naplaćivati svoje usluge. Ustanova može stalno ili povremeno ostvarivati dobit kojom ne može raspolagati niti ustanova niti njen osnivač, već je dužna dobit upotrijebiti isključivo za obavljanje i razvoj djelatnosti koju sama obavlja. Ipak, Zakon dopušta mogućnost da osnivač rezervira pravo odlučivanja o raspolaganju dobiti koju je ustanova ostvarila te u tom slučaju može odlučiti da dobit ostvarenu u jednoj ustanovi upotrijebi za razvoj i obavljanje djelatnosti druge ustanove koju je također on osnovao (čl. 57.). 

29.1.2016.